Svrha života

Životna svrha, moja životna svrha.

Ako se pitate, koja je vaša svrha, smisao Vašeg života, možda Vam moj tekst može pomoći da nađete odgovore na vaša pitanja.

Sjećam se vremena, nije to bilo tako davno, kad sam si razbijala glavu koja je moja svrha, za što sam stvorena, kako da to otkrije, i kad otkrijem kako da znam da je to upravo to, što ako pogriješim, ili fulam i ne prepoznam je .. a kad pogledam još malo dalje u prošlost, sjećam se sebe stalno zauzete, jurim negdje, radim posao koji mi je dan. Nisam se pitala tada koja mi je svrha, jednostavno sam radila. Nisam se pitala da li sam na dobrom putu, jednostavno sam se kretala.

Sad kada gledam, s vremenskim odmakom, te situacije, shvaćam da je to proces mog odrastanja, sazrijevanja preuzimanja odgovornosti za sebe za svoj život.

Da li trebam saznati svoju životnu svrhu? Tko sam ja ako je ne saznam? Da li vrijedim manje?

To pitanje zašto sam stvorena toliko mi se motalo po glavi da je i skroz izblijedilo, izgubilo je snagu, koliko sam ga umarala. Kada sam bila u najvećoj potrazi i s najviše pitanja, odgovori su mi najmanje dolazili. Odlučila sam promijeniti način. Unijela sam promjene u svoj život. Promijenila sam okruženje, počela raditi nove stvari, upoznavala nove ljudi, učila i čitala, radila sve ono što nisam do tada. Opustila sam se. Mislim da sam to nekako nesvjesno, ostavila svojoj podsvijesti da ona otkrije zašto sam tu. Recimo da sam se umorila od traženja i pitanja. Prepustila sam to nekoj nevidljivoj sili, pa kada dođe i ako dođe, dobrodošla je.

I tako je bilo. Ušuljala se na stražnja vrata u moj život. Polako, nečujno, na prstima. Nisam bila ni svjesna dok nisam bila uhvaćena u tu prekrasnu mrežu strasti. I tada sam shvatila, sinulo mi je.Ono što mi je bilo najteže, ono protiv čega sam se najviše borila, ono u što sam stalno sumnjala. Preispitivala sebe, sumnjala u svoju kvalitetu, sposobnost, upravo za tim sam najviše izgarala. Uporno se vraćala. Posrtala, padala i ponovno se dizala.

Danas se više ne pitam koja je moja svrha, već si postavim pitanje: Što mogu korisno učiniti sa svojim vremenom?

Na ovaj način osvijestim što mi je važno!

Mislim da se moja svrha mijenja, i ono što mi je danas važno, ne znači da će biti i za godinu, dvije ili pet. Kako se ja razvijam razvija se i moja svrha u meni, mijenjaju mi se prioriteti.Moja svrha nije ni posao,ni karijera, već sam život koji živim.

Kad dođem u nedoumicu, i postavljam si pitanja, na koja nemam odmah odgovore, a nemam ni čarobni štapić koji bi mi ih mogao dati odgovor, sjetim se da je moj život i samo moje postojanje za mene najveće dobro i moja najveća svrha.

Uživajte u putovanju života. Ono je tako divno, neočekivano, radosno, puno uspona i padova. Naše je i sretni smo jer imamo priliku biti tu i proživjeti upravo ovo putovanje sa svim našim čulima. Stoga otvorite dobro oči, naćulite uši, uživajte u dodiru, mirisu i okusu. Uživajte u putovanju.

Slijedite svoje srce, dobar osjećaj, intuiciju ….

Dubravka Fazlić