VRIJEDNOSTI I UVJERENJA

U šta vjerujem? Koji mi je životni moto ? Zašto to radim ? Zašto mi je ovo bilo važno?
Ja sam dijete svojih roditelja.
Dvoje ljudi čije sam gene naslijedila. Učili su me vođeni svojim iskustvom i znanjem kako da se ponašam, što je dobro, a što loše, što je opasno, a što nije, što smijem, a što ne smijem.
Danas znam da se svaki peti gen može promijeniti pod utjecajem okoline. Što to znači za mene? Da i ono što sam naslijedila mogu promijeniti, ako promijenim svoju okolinu. Da bih promijenila svoju okolinu moram promijeniti svoje ponašanje. Da bih promijenila svoje ponašanje moram promijeniti svoje uvjerenje. Promjenom svoje okoline dolazi do promjena u meni jer ja se mijenjam pod utjecajem tog novog stanja. Mijenjam svoje ponašanje.
Kamo me vodi ova priča?
Hmm prošli vikend za mene je bio izuzetno intenzivan. Nedjelja. Imala sam peer grupu sa svojim kolegicama. Dogovorile smo se vježbati određene tehnike i s radom smo krenule kao i svaki put do tada. Međutim ovaj put, tehnike koje smo izabrale doslovno su me izule iz cipela.
Aha efekt se dogodio. Onaj moment kada mi je sve postalo jasno. U kojem su sva moja znanja, učenja i promjene dobila jednu novu dimenziju. Dublje razumijevanje za mene.
Ponekad sam se osjećala da se nekako vrtim u krug. Toliko sam žudjela vidjeti cijelu šumu, a vidjela sam samo jedno drvo. Jednostavno nisam mogla vidjei širu sliku.
Postalo mi je jasno koliko sam iz jedne krajnosti otišla u drugu, obrasci koje ponavljam iskristalizirali su se.
Da budem jasnija. Prije 5 godina odlučila sam promijeniti sebe. Nisam voljela sebe, nije mi se sviđalo ono što jesam, ono što sam ja tada smatrala da ću postati. Promijenila sam okolnosti svog života i ja sam se mijenjala pod tim okolnostima. Promijenila sam svoja pojedina vjerovanja i uvjerenja. Promijenila sam i način na koji reagiram, način na koji razmišljam i djelujem.
Uslijed mojih unutarnjih promjena, promijenio se i moj vanjski izgled. Misli su mi postale mirnije, korak mi je postao sporiji. Od silne želje da se ne pretvorim u lik i djelo svoga oca, promijenila sam dobar dio sebe. Ne vjerujem u slučaj i mislim da sve dođe u trenutku kada smo spremni primiti, prihvatiti, u trenutku kada razumijemo. Ni ja nisam izuzetak. Bježeći i od mana svoga oca (meni su tako djelovale) , od straha da ja postanem kao on, zaboravila sam na sve njegove vrline. I sve ono njegovo što sam ja imala u sebi.
Vrline koje su mene činile upravo onom osobom koja ja jesam. Sve to vezala sam u jedan paket. Ta moja divna krajnost. Izvukla sam iz sebe najbolje od mame, nježnost, požrtvovnost, razumijevanje, empatiju, mirnoću, orijentiranost prema problemu. I tako sam dobila jedan koktel, onoga što ja želim, onoga što mislim da želim, onoga što jesam i onoga što sam spremila negdje u sebi.