SVJESNOST I NJEŽNOST PREMA SEBI KAO DVA KRILA LEPTIRA

Sjedim slušam pjev ptičica, sunce mi grije lijevu stranu lica. Povjetarac nježno mi mazi lice i mrsi kosu. Ruke su mi tipkovnici. Pišem čega sam svjesna u ovom trenutku. Usne su mi u poluosmijehu, osjećam zadovoljstvo. Udah mi ulazi kroz nosnice i izlazi kroz nosnice. U pozadini sada čujem bušilicu. Čeljust mi se skuplja. Ne sviđa mi se taj zvuk. Remeti mi poslijepodnevnu idilu. On nije po mojoj volji, u ovom trenu. Primjećujem što mi misli rade. Vežem priču uz taj zvuk. Primjećujem kako se moje tijelo mijenja, kao se skuplja, napetost raste. Zvuk je utjecao na moje misli. Misli su stvorile priču i u trenu ja sam promijenila ono kako se osjećam. Svjesna sam svojih misli, svoga tijela, zvukova, osjećaja koji su u meni. Iz trenutka u trenutak. Prisutna sam u sadašnjem trenutku.

Svatko može promijeniti svoje stanje. Kako? Svjesno i sa sviješću. Promjenom fokusa. Promjenom fokusa mijenjamo svoje stanje. Ja sam ta koja svjesno bira svoj fokus i ponovo prebacujem fokus na povjetarac na koži i osjećaju topline koji dolazi od zraka sunca. Moje tijelo se ponovo opušta.

Svijest je mjesto na kojem pohranjujemo sve svoje spoznaje i ona se stalno širi. Svjesnost je poimanje o sebi i svojim svjesnim postupcima. Svjesnost je fokus na određenu radnju. Ono čime se bavimo i fokusirani smo na to. To je svjesnost, a iskustvo tog trenutka pohranjujemo u svijest.

Sve počinje u svijesti. Sve počinje sa svjesnošću. Za mene je svjesnost početak promjene i početak kraja onoga što želimo da nam ode iz života. Starih navika, obrazaca ponašanja, misli, uvjerenja. Svjesnost o postojanju duše u nama koja nas vodi kroz život. Zapravo, počela sam živjeti kada sam postala svjesna svoga tijela, svoga daha, svojih potreba, svojih granica. Mirisa, okusa, zvukova, emocija. Kada sam počela primjećivati na nježan način i bez prosuđivanja i osuđivana sebe.

Postoji život prije i život poslije. Potrebna je hrabrost i znanje kako biti nježan prema sebi, kada želimo svjesno pogledati u sebe. U trenutku kada razvijemo svjesnost i primijetimo što se odigrava unutar nas, možemo iskusiti više kritike usmjerene prema sebi i teških osuđujućih misli od strane sebe. To je kao kada sunce obasja naš dnevni boravak i onda vidimo svako i najmanje zrno prašine. Svjesnost i nježnost suosjećanje prema sebi stvaraju toplo i podržavajuće okruženje koje imamo u sebe i što je najvažnije prema sebi. Da smo suosjećajni prema svojim problemima, nevoljama, tolerantni prema svojim osjećajima da imamo razumijevanja prema sebi i ne osuđujemo se.

Bez nježnosti prema sebi može nam se dogoditi razočaranje, krivnja, čak i mržnja koju usmjeravamo prema svome biću. Nismo dovoljno dobri, nismo dovoljno postigli, nismo vrijedni. Znam to iz vlastitog iskustva. Nisam htjela svjesno pogledati unutar sebe jer sam si postavila ciljeve, podržana uvjerenjima i nisu bili ostvareni. Nisam uspjela. Potom kreće okrivljivanje, negativan razgovor sa samim sobom o samom sebi i tako u krug. Jedan od razloga da kao drugo krilo leptira uz svijenost razvijamo i nježnost i suosjećanje prema sebi.

Dalai Lama definira suosjećanje kao osjećajnost prema svojoj patnji i patnji drugih i dubokoj predanosti da je pokušamo ublažiti.

Mindfulness meditacija stvara miran i prisutan i suosjećajan um i potom se to stanje prenosi na cijelo naše biće. Um, duh i tijelo. Svjestan život postaje stil života i naćin na koji živimo i prenosi se na sve što radimo. Sve ovo moguće je uz pomoć vježbe. Kao kada prvi put uzmemo reket da serviramo lopticu možda nećemo uspjeti, možda nam ne uspije ni iz drugog, ili trećeg pokušaja. Važno je da ne odustajemo i da budemo uporni. Poput bilo koje druge vještine ako je ne razvijamo ona ostaje zaboravljena i neiskorištena tako je i s mindfulness-om.

Vježba:

Osjetite svoj dah. Primjetite njegovu prisutnost u svome tijelu.

Kako nježno ulazi kroz vaše nosnice, puni vaše sinuse, putuje kroz vaše grlo.

Dozvolite si primijetiti kako prvo se puni donji trbuh, potom gornji i potom pluća.

Budite radoznali, slušajte zvuk svog glasa, osjetite njegovu hladnoću pri udahu i toplinu pri izdahu.

Primijetite tempo kojim dišete. Svaki dah je različit.

On ne ulazi samo u naša pluća, on odlazi u sve stanice našeg tijela.

Dahom cijelo tijelo diše. Kada ste primijetili da razmišljate o nečemu, ponovo svoj fokus stavite na dah. Udah i izdah.