Ono što je dobro za mene, nije nužno dobro i za tebe
Ono što je dobro za mene, nije nužno dobro i za tebe
Koliko puta se nađemo u situaciji da nas netko pita za preporuku. Tipa treba mi kozmetičar, treba mi odvjetnik, knjigovođa. “Znaš li? “- nekog majstora, vodoinstalatera.
Meni se to dogodilo brdo puta do sada i uvijek sam rado podijelila kontakt od osoba čijom sam uslugom ja bila zadovoljna. Nakon toga dogodilo se da je osoba bila zadovoljna, a bilo je i osoba koje su me nazvale i napale ma koga sam im ja to preporučila. Nekada sam se osjećala odgovorno kao da ja mora opravdati zašto je njihovo iskustvo bilo drugačije od moga. Dala preporuku i time sam sebi stavila na pleća nevidljivu odgovornost, kvalitete isporučene usluge, zadovoljstva primatelja usluge i naravno sva njegova očekivanja. Tada nisam imala na pameti izreku -„Ono što je dobro za mene nije nužno dobro i za tebe”.
Nazovimo osobu Nina. Nina je do sada u nebrojen broj slučajeva tražila moju sugestiju. Njena reakcija na to što sam joj preporučila bila je podvojena, ponekada je bila oduševljena, ponekada je to bila erupcija emocija ( koje sam u tome trenu pripisala situaciju u kojoj se nalazi). Ja nisam htjela vjerovati, jednostavni nisam željela vidjeti dalje od onoga što sam si ja kao sliku stvorila o toj osobi.
Zašto je to tako? Nina mi je bila interesantna, zabavna, željela sam nešto od nje. E upravo to me spriječilo da sebi dopustim vidjeti cijelu sliku. Izvukla sam dio iz konteksta onaj koji sam sebi moga prilagoditi. Imate li vi takvih iskustava?
Ostatak teksta pročitajte na LINK – u
