NOVI POČETAK

Na kraju ove 2019. Godine želim drugačije negoli sam to radila zadnjih godina.

Želim ispratiti staru godinu i ući u Novu. Želim obilježiti kraj jedne i početak druge.

Kada se sjetim Nova godina bila mi je jedan od najdražih dana u godini.
Uživala sam u pripremam za taj dan. Osjećaj uzbuđenja, iščekivanja. Dugi razgovori s prijateljicama oko toga. Sjećam se jedne godine kako smo zajedno birale haljine, oblačile se presvlačile. Pa bi crnu, pa bi crvenu, pa bi šljokastu. Ajme pa cipele. Kakav lak na noktima? Smijale smo se i uživale.

Što mi se dogodilo da je to nestalo?

Partneru se nije dalo ići van. Umoran je jedne godine. Druge godine mu se ne da, pa mu je sve to glupo, sva ta pompa i puno ljudi i ja odlučim ostati doma taj dan. Onda se dogodi još životnih okolnosti i ja si “zabranim” zabavljati. Zanemarim svoje potrebe kako bi udovoljila drugima i od sebe napravim žrtvu okolnosti.

Kako ću se smijati, ako mi je teško? Kako ću se radovati, a netko od mojih je tužan. Kako ću ja pjevati, nije baš situacija, ima bolesti u obitelji. Pa tako prođe jedna, duga. Taj dan postane mi kao i svaki drugi. Čak i sebe čujem u razgovoru s prijateljicama kako to izgovaram. Ma kakva Nova godina, bez veze bacanje novaca na taj jedan dan. Ajme kako sam u krivu bila. Kada pogledam unazad kada sam slavila Novu onako proslavila, uredila se, sredila, obilježila kraj jedne i početak druge. Ta sljedeća kao da mi je bila uspješnija, lakša.

Da li je to zaista tako ili je to moj osjećaj. Što je to zapravo? Napravila sam STANI.

Klik mi je proradio kada sam radila retrospektivu ove godine i ciljeve koje sam si postavila.
To radim pred kraj svake godine. Da vidim gdje sam stigla i kako ću dalje i shvatila sam da sam propustila napraviti stani.
Jedno od pravila NLP kod postavljanja ciljeva je – “Kreni na početku. Dođi do cilja. Onda stani.”

Ja sam STANI zanemarila ili još bolje u mome slučaju, ja sam doslovno stala taj dan. Nisam se pomakla, al na onaj loš način.

Ništa neobično za mene. Ona stara “Ja” bila je jako doslovna. Il je crno il bijelo. Ili je dan ili je noć. Nije postojalo za mene ni sivo, niti zora i sumrak. Ja to nisam primjećivala.

Koliko god dugo da radimo na sebi uvijek ćemo primijetiti nešto što nam se provuklo ispod radara. Pa tako se meni provuklo da nisam napravila STANI dostojan mene i kraja jedne godine i početku druge. Da se simbolički i ritualno oprostimo od jedne godine i zakoračim u drugu. Za mene to znači uređivanje, društvo, smijeh, radost, zdravica, fina hrana.

Što napraviti prije kraja godine? Pokušajte s ovim.

Prisjetite se 2019 godine, malih i velikih događaja. Što god vam padne napamet i zapišite.
Odvojite privatne od poslovnih događaja i pokušajte ih sortirati po mjesecima.

Pogledajte i što ste napisali i odgovorite na pitanja.

  1. Što je to što bi voljela da radim, a ne radim nikako ili radim jako malo?
  2. Što je to što ne volim, a još uvijek radimili nisam prestala da radim.
  3. Što bi to željala, a ne posvećujem se dovoljno?

Posvetite vremena sebi i osvrtu na svoju prethodnu godinu. Ako ne vidimo što smo napravili i do kud smo stigli, što još nismo napravili. Kako da napravimo promjenu u narednoj godinu ako imamo osjećaj da nam je promjena potrebna.
Sjetite se što ste to voljeli raditi, a zanemarili ste. Što vas je ispunjavalo, činilo radosnim? Koji su vaši rituali za STANI?

Napravite za sebe nešto lijepo da bi ona iduća bila još ljepša, bolja i ispunjenija.

Vaša Dubravka.