Evo jedne scene koju možda prepoznajete. Stojite u redu u dućanu, sjedite u autu na semaforu ili ležite u krevetu i odjednom, niotkuda, srce počne lupati kao ludo. Dah vam se skrati. Ruke se ohlade i oznoje. Dođe vam misao: nešto strašno se događa, možda umirem, moram odavde. A racionalni dio vas zna da ste na sigurnom, iako vam tijelo govori nešto sasvim drugo. Ako vam se ovo dogodilo, želim da prvo znate jedno: napad panike je iznenadni, intenzivni val straha koji pokreće vaš živčani sustav kao odgovor na doživljenu opasnost, čak i kada stvarne opasnosti nema. Sam napad panike je vrlo neugodan, ali nije opasan i uvijek prođe. Niste u opasnosti. Ne gubite razum. Vaše tijelo samo radi ono za što je stvoreno, samo u krivom trenutku. Prošla sam kroz razdoblje kada je moje tijelo neprestano bilo u alarmu. Nisam to tada znala imenovati. Mislila sam da nešto sa mnom fizički ne valja. Trebalo mi je vremena da shvatim: moj živčani sustav samo me pokušavao zaštititi. I to promijeni sve.

Zašto VAŠE tijelo reagira kao na opasnost

Duboko u vašem mozgu postoji mali dio koji se zove amigdala. Njezin posao je jednostavan: skenira okolinu za opasnost i, ako je nađe ili misli da ju je našla, povuče alarm. U djeliću sekunde, prije nego što uopće stignete pomisliti, pokrene reakciju “bori se ili bježi”. Srce ubrza da pošalje krv u mišiće. Dah se ubrza da uzme više kisika. Osjetila se izoštre. Sve to ima savršenog smisla ako bježite od medvjeda. Problem je što amigdala ne razlikuje pravog medvjeda od nagomilanog stresa, neispavanosti, potisnute emocije ili jednostavno preopterećenog živčanog sustava. Zato se napad panike često čini kao da dolazi “niotkuda”. Ne dolazi niotkuda. Dolazi iz tijela koje je predugo bilo napeto i konačno je preplavljeno. Niste slabi jer vam se to događa. Vaš sustav je nekada naučio reagirati brzo jer je vjerovao da vas tako štiti. Problem je što se taj alarm danas pali i onda kada stvarne opasnosti nema.

5 koraka: kako se smiriti u trenutku napada panike

Kada panika udari, ne trebate riješiti svoj cijeli život. Trebate samo poslati svom tijelu jednu poruku: na sigurnom ste. Evo pet koraka koji to rade kroz tijelo, ne kroz misli.

1. Dišite tako da je izdah duži od udaha. Udahnite na 4, izdahnite na 6 ili čak 8. Ovo nije obično disanje. Dugi izdah izravno aktivira vaš parasimpatički živčani sustav, onaj dio koji donosi smirenje. Ne morate to raditi savršeno. Samo produljite izdah. Tijelo će razumjeti poruku.

2. Prizemljite se metodom 5-4-3-2-1. Imenujte naglas ili u sebi 5 stvari koje vidite, 4 koje čujete, 3 koje možete dodirnuti, 2 koje mirišete i 1 koju možete okusiti. Ovo vraća vaš mozak iz “budućnosti pune katastrofe” u ovaj trenutak, u ovu sobu, gdje ste zapravo na sigurnom.

3. Koristite hladnu vodu. Poprskajte lice hladnom vodom, držite ledenu kocku u ruci ili stavite hladan oblog na zatiljak. Nagli hladan podražaj pokreće takozvani ronilački refleks koji usporava srce. Ovo je jedan od najbržih fizioloških trikova koji postoje.

4. Imenujte što se događa. Recite sebi tiho: “Ovo je napad panike. Neugodan je, ali nije opasan. Proći će.” Kada imenujete osjećaj, aktivira se racionalni dio mozga i smanjuje se moć amigdale. Kada emociju imenujemo, ona nas manje preplavljuje i lakše je možemo promatrati.

5. Nađite sidro u tijelu. Stavite ruku na prsa ili na trbuh. Osjetite stopala na podu. Pritisnite pete čvrsto u tlo. Recite sebi: “Ovdje sam. Tlo me drži.” Fizičko sidro daje vašem sustavu nešto stvarno za što se može uhvatiti dok val prolazi.

Zapamtite: val uvijek prođe

Ovo je možda najvažnija stvar koju želim da ponesete. Napad panike ne može trajati zauvijek. Vaše tijelo fiziološki ne može zadržati tu razinu uzbune. Hormoni stresa se razgrade, val dosegne vrhunac i onda splasne. Prosječno traje između nekoliko minuta i dvadesetak minuta, iako se u tom trenutku čini kao vječnost.

Ne morate se boriti protiv vala. Borba ga zapravo pojačava, jer strah od straha dolijeva još goriva u vatru. Umjesto toga, možete , kako se kaže “zajahati taj val”. Znati da dolazi vrh i znati da nakon vrha uvijek dolazi spuštanje.

Kada potražiti pomoć

Povremeni napad panike u razdoblju velikog stresa nešto je što proživi mnogo ljudi. Ali ako se napadi ponavljaju, ako počnete izbjegavati javna mjesta ili situacije iz straha da će se opet dogoditi, ili ako vam počnu narušavati svakodnevni život, to je znak da vašem živčanom sustavu treba podrška, ne da nešto s vama ozbiljno ne valja. Ako prvi put doživljavate ovakve simptome, ako su simptomi neuobičajeni ili imate bol u prsima, važno je javiti se liječniku kako bi se isključili fizički uzroci.

U radu s tjeskobom i panikom neurološke metode poput Brainspottinga i TRE-a mogu pomoći tijelu da otpusti napetost koja se nakupljala, često godinama, ispod razine svijesti. To nije “popravljanje” vas. To je pomaganje vašem sustavu da se konačno osjeća dovoljno sigurno da se opusti.

Ako vas panika iscrpljuje i osjećate da se ne možete sami izvući iz tog kruga, ne morate to nositi sami. Tu sam ako želite podršku na putu vraćanja osjećaja sigurnosti u vlastito tijelo.