NAČIN NA KOJI DJELUJEM!
Nisam znala kojim putem će me odvesti ovotjedna tema. Prepustila sam se, vođena rečenicom koju sam čula.
💫 Poštuj sebe, poštuj druge, preuzmi odgovornost
za sve ono što činiš ( i što ne činiš)! 💫
Ima dana kad stavljam tuđe potrebe ispred svojih. Nekada sam to radila često, sazrijevanjem, prepoznavanjem sebe, prestala sam to raditi. Sada to svjesno radim i znam što za mene znači kad stavim nečije potrebe ispred svojih.
Imam prijateljicu koja se trenutno nalazi na životnoj prekretnici i važno joj je da sam joj podrška. Ja u istom tom periodu imam i svoju situaciju s kojima se nosim i koje bi voljela podijeliti s njom. Svoje potrebe sam stavila na pauzu. Slušam je, razumijem i pratim u njenim potrebama. Da svjesna sam što radim i zašto to radim tako iako zadovoljavam njene potrebe poštujem sebe, jer svjesna sam svojih postupaka i svoje namjere. Ono što je važno meni u ovom odnosu je da sam iskrena prema sebi.
Poštuj druge!
Kad sam iskrena prema sebi, mogu biti iskrena i prema odnosima u kojima se nalazim. Istu tu prijateljicu poštujem u njenim trenutnim potrebama. U odnosu najčešće dajemo ono što želimo dobiti natrag. Poštujem njen svijet, njene potrebe. Moji današnji odnosi prema ljudima proizlaze iz svih mojih dosadašnjih iskustava, vrijednosti, životnih učenja koja sam odlučila primjenjivati. Walk your talk. Practice what you preach.
Nekako danas poput rijeke svojim koritom moje misli teku. Sve se nadovezuje. Slažu se kockice života ili teksta. I isprepliću se.
Koliko puta sam si stvorila iluziju realnosti, koliko puta sam si, uljepšala što sam željela vidjeti. Moj mozak je živio jednu stvarnost , moje srce je bilo negdje drugdje. Nije bilo spremno slijediti mozak u njegovom naumu. Poput dva dijela mene, a opet cjelina, hodala sam. Nisam preuzimala odgovornost za svoja djela, nisam živjela ono što sam pričala. Što zbog toga što nisam željela vidjeti, što zbog straha, srama, neznanja. Kako bi ujedinila sebe, morala sam prvo preuzet odgovornost za ono što nisam činila. Da upravo to je meni bila važno! Ono što nisam činila.
Sjela sam se i porazgovarala sama sa sobom.
Tko sam ja? Koliko poznajem sebe? Mogu li prepoznati emocije u sebi? Na koji način djelujem? Što me motivira? Što me zaustavlja? Što želim za 1, 3, 5 , 10 godina?
Probajte odgovoriti na ta pitanja, ja jesam. Nekoliko puta. Kako da znam dokle sam stigla, ako ne znam od kud sam krenula?! Svaki početak je težak i zahtjeva pun hrabrosti, odvažnost i iskrenosti. Tko to zaslužuje? Prvenstveno Ja. Osoba s kojom provodim najviše vremena u životu – sa samom sobom. Zaslužujem da se upoznam, da sam iskrena prema sebi. I vi zaslužujete isto to.
Kada sam završila s ovim dijelom postavila sam si pitanje.
Koji je najgori scenarij koji bi se mogao dogoditi da mi plan, ono što želim ne uspije? ( Kada proživimo najgori scenarij stvaramo si osjećaj da se to već dogodilo i da smo doživjeli to iskustvo). Najgori scenarij rijetko je onoliko strašan koliko sam mu ja dala snage, energije – vjerujte mi ja sam odličan scenarista.
Da li je ono što imam sada, da li to želim za sebe i u budućnosti? Ako je odgovor na ovo pitanje NE. Mijenjajte nešto. Ja svaki put mijenjam i mijenjam sve do onog trenutka do kada nisam zadovoljna sobom, postignutim.
