Anksioznost bez razloga: zašto se javlja i što ti tijelo zapravo pokušava reći

Anksioznost bez razloga zapravo ima razlog – vaše tijelo pamti. Saznajte zašto se javlja i što možete učiniti odmah i dugoročno.

Evo jedne scene: sjedite, sve je mirno, dan je sasvim običan. I odjednom se javi stisak u prsima, knedla u grlu, srce koje ubrza, misao: “Nešto nije u redu.” Ali ništa se nije dogodilo. Nema razloga. I onda dolazi druga, još teža misao: “Što nije u redu sa mnom?” Želim vam odmah reći nešto važno. Anksioznost koja se javlja “bez razloga” zapravo uvijek ima razlog. Samo taj razlog nije u sadašnjem trenutku, nego u vašem živčanom sustavu koji pamti staru opasnost i reagira kao da se ona ponovno događa. Niste poludjeli. Niste slabi. Vaše tijelo radi točno ono za što je stvoreno: pokušava vas zaštititi. I sama znam kako to izgleda iznutra. Bilo je razdoblje u mom životu kada sam bježala od vlastitih emocija, punila dane obavezama da ne bih morala osjetiti što se ispod kuha. Tjeskoba je onda nalazila druge putove da mi se javi, a to je kroz tijelo, kroz nesanicu, kroz nemir bez razloga. Trebalo mi je vremena da shvatim: tjeskoba mi nije bila neprijatelj. Bila je poruka.

Zašto tijelo reagira kad “nema opasnosti”?

Tijelo pamti ono što um zaboravi

Postoji velika razlika između opasnosti i osjećaja opasnosti. Opasnost je stvarna prijetnja ovdje i sada. Osjećaj opasnosti je stanje živčanog sustava koje se može paliti i kad je svijet oko vas potpuno miran. Vaše tijelo pohranjuje iskustva koja nikad nisu do kraja “završila” (stresna razdoblja, gubitke, vrijeme kad ste morali biti jaki i niste imala prostora osjetiti). Ta napetost ostaje u tkivu, u disanju, u pripravnosti mišića. I onda, godinama kasnije, izađe na površinu kao tjeskoba koja naizgled nema uzrok. Nije stigla niotkuda. Stigla je iznutra, iz mjesta koje je predugo čekalo da bude primijećeno.

Što možete učiniti u samom trenutku

Kad vas val zapljusne, cilj nije “prestati osjećati”. Cilj je pokazati tijelu da ste sada sigurni. Isprobajte:

  • Usporite izdah – Udahnite na 4, izdahnite polako na 6 ili 8. Dulji izdah je izravan signal tijelu da smanji alarm.
  • Prizemljite se kroz osjetila – Imenujte 5 stvari koje vidite, 4 koje čujete, 3 koje možeete dodirnuti. Ovo vraća mozak iz “opasnosti” u “sada”.
  • Dodirnite tlo – Osjetite stopala na podu, težinu tijela na stolici. Recite si tiho: ovo je osjećaj, nije činjenica. Prolazi.
  • Podsjetite se na 60–90 sekundi. Val emocije u tijelu, kad ga ne hranite strašnim mislima, biokemijski traje otprilike minutu do minutu i pol. Ne morate ga zaustaviti već samo preživjeti dok ne prođe.

Ne morate biti mirni. Ne morate to raditi savršeno. Dovoljno je da ostanete uz sebe.

Što pomaže dugoročno

Trenutne tehnike su poput kišobrana: dragocjene kad pada, ali ne mijenjaju vrijeme. Za trajnu promjenu vrijedi raditi ondje gdje tjeskoba zapravo živi: u živčanom sustavu i u tijelu.

  • Regulacija živčanog sustava kroz redovite prakse uči vaše tijelo da je osnovno stanje mir, a ne pripravnost.
  • Tjelesne i neurološke metode poput Brainspottinga dopiru do mjesta gdje se stara opasnost pohranila i pomažu je otpustiti bez potrebe da iznova proživljavate teške priče.
  • TRE tijelu vraća sposobnost da otrese nakupljenu napetost, onu istu koja hrani kroničnu tjeskobu.
  • Terapija i mindfulness pomažu vam izgraditi drugačiji odnos s vlastitim osjećajima: takav u kojem se tjeskobe više ne bojite, nego je znate saslušati.

Cilj nije nikad više ne osjetiti tjeskobu. Cilj je da ona više ne upravlja vama. Ako vam se tijelo javlja tjeskobom, ne morate to nositi. Zajedno možemo saslušati što vam pokušava reći i nježno vratiti osjećaj sigurnosti u vaše tijelo i vaš dan. Kad budete spremni, tu sam.

Sasvim iskreno,
Dubravka

Često postavljena pitanja

Ne. Najčešće znači da je vaš živčani sustav osjetljiv i pripravan, obično zbog nakupljenog stresa ili starih iskustava. To je nešto na što se može utjecati i što se može smiriti.

Ako tjeskoba traje, ometa ti san, rad ili odnose, ili ako se osjećate preplavljeno – to je pravi trenutak da potražiš podršku. Ne morate čekati da postane “dovoljno loše”. Zaslužujete olakšanje i prije toga.

Kada je živčani sustav dugo bio izložen stresu, može ostati u stanju pripravnosti i nakon što opasnost prođe. Tada tijelo neprestano traži znakove prijetnje, pa se možete osjećati napeto, iscrpljeno ili tjeskobno čak i kada je objektivno sve u redu. Upravo zato je regulacija živčanog sustava važna. Ona pomaže tijelu da ponovno razlikuje stvarnu opasnost od svakodnevnog stresa.

Anksioznost je prirodan zaštitni mehanizam i povremeno je doživljava svatko. Cilj nije potpuno ukloniti anksioznost, nego da ona više ne upravlja vašim životom. Uz odgovarajuće tehnike i, po potrebi, terapijski rad, mnogi ljudi dožive značajno smanjenje simptoma te ponovno osjećaju mir, sigurnost i kontrolu nad svojim životom.

Slični članci