Komunikacija

Mislim da mi nitko nigdje nije spomenuo koliko je komunikacija važna. Koliko je ona više od riječi, puno više.

Koliko samo obraćamo pažnje na riječi i ono što nam osoba izgovara. To je samo jedan dio začaranog kruga zvanog komunikacija.
Veći dio komunikacije čini neverbalna komunikacija, odnosno položaj tijela, ekspresija lica, intonacija glasa, treptaj oka, sjaj lica, širina zjenica.

Da sam to znala ranije, ne bih slušala riječi prijateljice koja mi je govorila da je dobro, samo bolji pogled na njeno lice rekao bi mi drugačije. Ne bih ulazila u poslove koji nisu imali budućnosti, veze koje nisu imale smisla. Obraćala sam pozornost na riječi i čula ono što sam željela čuti. Riječi su samo jedan dio cijele slike. Riječi su samo jedan mali dio puzzle zvane komunikacija.

Da ne shvaćam sve stvari osobno

Svjesnost u našoj glavi nam govori da sve što doživljavamo u svom životu ima veze s nama.

Zastoj u prometu, loša muzika na radiju koja nam ide na živce. Samo zato što smo iskusili određenu situaciju u toku dana, tjedna, u životu općenito ne znači da to ima veze s nama osobno.

Ako smo nešto iskusili, ako nam je stalo do nečega ili ako se zbog nečeg osjećamo na određeni način ne mora značiti da ima veze s nama.

Dobro se osjećamo ako se postavimo kao da se sve svodi da se radi o nama. Bar za kratak period i tada smo kraljevi u svom životu. Kada se događaju dobre stvari. 

Kako život nije jednosmjerna ulica, događaju se loše stvari i tada interpretiramo da je to opet sve zbog nas. Vrtimo se u krugu bez granica iznova i iznova.

U stvari kada nas ljudi kritiziraju, ogovaraju, to govori o njima, njihovim vrijednostima, prioritetima.
zapravo oni nemaju toliko vremena razmišljati o nama jer u svom životu oni misle da sve u životu ima veze s njima.
Kada nam propadne posao, to ne znači da smo mi nesposobni. To znači da smo osoba koja je doživjela pad. U životu ne postoji neuspjeh postoji samo rezultat.

Kako da promijenimo mišljenje

Veliki broj ljudi drži se svojih vjerovanja i uvjerenja, kao da im život ovisi o njima. Vrijednosti tako čvrste dio su našeg identiteta. I kad njih stavljamo pod upitnik, tada se pitamo tko smo zapravo mi i to zna biti jako jako bolno.

I ja sam bila jedna od njih. Smatrala sam da ako popustim izdat ću sebe. Kada sam ih se čvrsto držala osjećala sam se moćno. Neka uvjerenja koja smo stekli kao mladi u osnovnoj, srednjoj školi kada smo stariji mogu nas uvelike ograničavati i nisu nam od koristi. Kako bismo sebi olakšali proces i sposobnost da promijenimo mišljenje. Na nama je da postanemo fleksibilniji. Fleksibilnost u životu je ključna.

Osoba koja je u stanju ponuditi najviše mogućnosti i prihvatiti najviše opcija upravlja timom. Tim je život. U životu ćemo puno puta pogriješiti i to više puta nego što mislimo. Kada naučimo prihvatiti svoje pogreške, kada shvatimo da iz njih možemo učiti i da to nisu pogreške nego rezultati, bit će nam jednostavnije promijeniti mišljenje.
Kada prihvatimo da je promjena jedina konstanta u životu i da nam je dopušteno promijeniti mišljenje. Svaki dan se iznova rađamo. Kako? Svaki dan smo drugačiji nego onaj dan prije.

Kako da djelujemo kada ne znamo rezultat

U jednom dijelu svoga života mi se ponašamo onako kako drugi to traže od nas.

Roditelji nas pošalju u školu i mi idemo jer to je dobro za nas i oni to žele. Na poslu rješavamo zadatke koje smo dobili jer naš šef to od nas traži. Tu nema nesigurnosti – mi jednostavno radimo što se od nas očekuje.
To nije cijeli naš život. U trenutku kada želimo promijeniti karijeru, mi ne znamo kamo nas to vodi, koji je rezultat. Kada ulazimo u vezu s nekim ni ne znamo kako će ta veza ispasti i da li je je li ta osoba dobra za nas. Kada krećemo u samostalni posao mi ne znamo hoćemo li zaraditi da pokrijemo troškove, da sebi isplatimo plaću. Upravo zbog ovakvih situacija i zbog toga što ne znamo koji je rezultat mi nekada ne želimo preuzeti odgovornost. Štoviše bježimo od nje.

Upravo meni se ovo dogodilo. Jedno iskustvo u životu dovelo me do stanja da ne želim preuzeti odgovornost i probati ponovo. To iskustvo toliko mi se urezalo u pamćenje da me paraliziralo na neko vrijeme. Ne mislim doslovno već sam se vrtjela u krug. Znala sam koji je način da izađem iz tog kruga. Nisam bila spremna poduzeti taj korak i preuzeti odgovornost za sebe i za svoje postupke. Upravo zato nisam djelovala i izbjegavala sam donositi odluke.

Život mi je postao jedan začarani sigurni krug. To nisam ja. To vrijeme mi je bilo potrebno da sebe iznova upoznam i izgradim. Upravo iz tog mog perioda nastale su i spoznaje o vještinama koje nas nitko nije učio.

Nitko ne može donijeti odluku umjesto nas samih. I ako tražimo odgovore u mnogim knjigama koje čitamo o svojoj svrsi u životu, opet tražimo da saznamo odgovor i prije nego što djelujemo. Ako se savjetujemo s prijateljicom što napraviti sa svojim dečkom, mi ponovo želimo znati odgovor prije nego što djelujemo.

Ponekad je potrebno jednostavno da djelujemo. Zašto? Zato što možemo! Jer je ponekad potrebno da unesemo malo nereda u vlastiti život. To će nas pogurati da se razvijamo i rastemo u nekom novom smjeru. Omogućit će nam da naučimo nove vještine i sposobnosti u život.

Budimo spontani. Ne moramo svaki dio svoga života pretvoriti u cilj. Protratimo svoje vrijeme na neki neočekivani način. Sigurno će nam se višestruko vratiti nazad.

Život je nama dan na dar. Zamislite samo kakvo putovanje smo morali proći da bismo bili ovdje.
Ja jako volim darove. I primati i davati. S toga se i tako odnosim prema svom životu.

Uživajte u njemu punim plućima, keep it simple .

Puno zagrljaja Vam šaljem,

Dubravka.