Zašto dijete ne uspijevaju i zašto odricanje i disciplina dugoročno nemaju šanse za uspijeh?

Često od klijentica ( ženska populacije, iz mog iskustva, sklonija je traženju pomoći, vjerujem da će se to uskoro promijeniti) čujem: “Moram početi paziti što jedem, od ponedjeljka krećem na dijetu, danas sam pojela sendvič pa već kad sam prekardašila dijetu nastavila sam jesti do navečer. Ispočetka ću početi sutra ujutro.”

Svi mi imamo različite dijelove u sebi iz kojih djelujemo, reagiramo. Uzmimo naprimjer imate tri prijateljice i ako malo bolje pogledate ne razgovarate sa svakom isto, ne dijelite iste svari i način na koji im nešto želite reći vjerojatno je različit. Isto tako niste isti s partnerom, svojim roditeljima ili vašom djecom. Sve su to dijelovi u nama i sve smo to mi jedna divna cjelina.

Da se vratimo na našu temu i temu dijeta.

Tu možemo reći da se javljaju tri dijela.

Prvi dio je onaj koji je odlučio držati dijetu. Odlučio je, proučio, stavio si zadatke, ciljeve, jelovnik i napravio pripreme i krenuo. Nazvat ćemo taj dio DISCIPLINA.

Za disciplinu je potrebno puno energije. I krenuli smo na dijetu. I prolazi tako jedan sat, jedan dan, drugi, peti. Biti discipliniran dugoročno je teško, jer disciplina zahtjeva puno fizičke energije. Discipliniranost je poput rada s mišićima. Kada smo disciplinirani to je kao da stalno intenzivno vježbamo, trčimo ili radimo teški fizički ili mentalni posao. Za discipliniranost je potrebna volja, a volja zahtjeva glukozu, gorivo.

Do navečer se umorimo, potrošimo veliku većinu energije jer tijekom dana mi obavljamo cijeli niz zadataka uz to što smo na dijeti i energija se troši. Što se približavamo večeri , snaga naše volje opada. Upravo zato navečer je hrana najprivlačnija i najteže joj je odoljeti. Navečer izlaze van naše nesvjesne želje.

Navečer se javlja i snaži naš drugi dio ŽELJA. Želja je manipulativna i sugestivna. Što to znači? Javlja se onaj glasić u nama koji nam govori da nam treba torta, sendvič, kruh kao neka “ prava hrana”. Upravo zbog toga navečer jedemo i pijemo više nego što je potrebno.

Kada se javi želja, javlja se još jedan dio u nama. Onaj koji se BORI SA ŽELJOM. Taj treći dio nam skreće pažnju na nešto važno, bitno, što smo sami sebi zabranili ( možemo ga čak i zamijeniti s kontrolom). Treći dio, borba sa željom, najčešće zanemarimo jer se toliko stidimo onoga što nam on govori i što ne želimo osvijestiti.

Potom dođe jutro. Mi osvježeni, naspavani i javlja se opet prvi dio DISCIPLINA. Stajemo na vagu i dio discipline vidi što je učinio i odlučimo biti još stroži. I našli smo se u začaranom krugu.

Najčešće pojačavamo dio za DISCIPLINU i taj dio promatra dio ŽELJE i međusobno se natječu. Tako nastaje jo – jo efekt.

Ova dva dijela su poput dvoje djece koje se natežu oko bicikla i kome će bicikl pripasti. Ono što želimo postići da su oboje djece zadovoljni. U mojoj mladosti to smo radili dogovorom. Jedan je vozio,a drugi sjedio na “gepeku”, drugi krug je bilo obrnuto.

Kod nekih osoba ovo se javlja na dnevnoj bazi, kod nekih osoba na tjednoj. Nama nije cilj da pobijedi ni jedan od ovih dijelova. Ovi dijelovi su u konfliktu. Ovdje je važno razumjeti svrhu svakog dijela i njegov zadatak i stvoriti primirje među njima. Nešto poput mirovne konferencije, treba pregovarati, popričati s njima. Shvatiti koje su naše želje i što je najvažnije priznati si ih. Trebamo poslušati naše dijelove što nam oni imaju za reći?

Priznavanjem vlastitih želja, oslobađa se energija koju trošimo na njihovo potiskivanje, ta energija vraća se nama.

Zašto dijeta ne uspijeva?

Dijete ne uspijevaju jer s dijetom se javlja osjećaj težine i zabrane. Da bi dobili nešto mi moramo dati nešto. Moramo se odreći hrane da bi dobili manje centimetara, manje kilograma na vagi. To u nama stvara otpor. Samim odlaskom na dijetu javlja se konflikt u nama i u našim dijelovima.

Dijeta nam je poput posla na koji se ne možemo skoncentrirati. Ako je tako onda smo svu svoju pažnju stavili na taj posao i samim time napravili ga jako teškim.

Prisjetite se sve što činite s lakoćom i zabavom niste ni svjesni da ste napravili, a već je bilo gotovo. Dam se kladiti da je bilo perioda u vašem životu kada su se kilogrami topili, a vi niste bili na dijete. Vaši dijelovi, vi bili ste u balansu i niste usmjeravali veliki dio svoje energije na ja nešto moram.

Prvenstveno je važno okrenuti svoje fokus i preusmjeriti ga s vanjskih potreba i poslušati svoje potrebe iznutra. Tako ostvarujemo odnos sa samim sobom i dugotrajne promjene nastaju.

Smisao razvoja, unapređenja i razumijevanja nas samih nije u tome da prigušimo i zarobimo sve što nam se ne sviđa, već da budemo u ravnoteži sa svim svojim željama, potrebama. U ravnoteži sami sa sobom.

U koliko želite saznati više o svojim emocijama, i što se krije iza emocionalne gladi prijavite se na seminar ŠTO TO HRANIŠ ? MISLI ŠTO JEDEŠ!

Dubravka