Sami stvaramo svoju stvarnost i u njoj živimo!

Nema jedne stvarnosti već onoliko stvarnosti koliko je trenutno sudionika u našem životu :-)) … I divna metafora nakon toga

Jedan je čovjek prodavao voće na štandu pokraj ceste. Bio je nepismen pa nikada nije čitao novine.
Posao je gradio tako da bi uz cestu postavio jednostavne znakove koji su upućivali na njegov mali štand.
Mnogo je ljudi kupovalo od njega i posao je napredovao.
Od zarađenog je novca odlučio napraviti još znakova i putokaza uz cestu te je prodaja voća sve više i više rasla.

Jednoga dana kaže mu sin, koji se vratio s fakulteta iz velikog grada: ”Oče, znaš li da svijet prolazi kroz vrlo teška vremena? Gospodarstvo zemlje je u groznom stanju!”

Zabrinut stanjem gospodarstva, čovjek odluči smanjiti broj znakova uz cestu i prodavati voće lošije kvalitete jer je bilo jeftinije.
Prodaja je ubrzo pala.
“Moj sin je u pravu”, pomislio je. “Vremena su vrlo teška.”
Obratimo pozornost tko kreira našu stvarnost.