Za čim mi to točno žudimo? Što mi to hranimo?

Kada se samo sjetim koliko sam dijeta isprobala u životu. Moram priznat svaka je funkcionirala onoliko koliko sam ja bila dosljedna i koliko sam bila disciplinirana. Čim sam prestala biti moja dijeta je neslavno završila. I tako u krug ni sama više ne znam broja. Dok jednog dana nisam odlučila promijeniti nešto u sebi. Onaj dio koji je dugo bio tu, i čekao pravi trenutak da izađe. Onaj dio koji je bio ja koja se tek trebala ostvariti. 

Počela sam hraniti svoj mozak svoj duh informacijama koje su me zanimala. Počela sam mijenjati svoj pogled na svijet oko sebe, okolnosti, percepciju. Počela sam proljetno čišćenje na sebi. Sve ono što mi je bilo nepotrebno spremila sam u ladicu s iskustvima, ono što sam željela razvijati u ladicu rasta. Tu je i ladica za poslije – ono što malo može pričekati. Ladica nova iskustva, za sve ono što sam željela iskusiti. Ima tu puno ladica.

Uzela sam vremena i složila si prioritete u životu. Počela obraćati pozornost na sebe,svoje misli,  svoje potrebe i svoje osjećaje. Osim obraćanja pozornosti poduzela sam i korake. Sve ono sto mi je trebalo počela sam i činiti za sebe. Počela sam šetati, to je bio dobar način za mene da sortiram misli, da mislim sporije i fokusiranije. U šetnjama sam počela osjećati svoje tijelo i sve što mi ono govori. Tada sam počela shvaćati da ja zapravo hranim veliki broj emocije zatomljenih duboko u meni. Da sam zapravo  hranila sve te osjećaje koje nisam raspoznavala, kojima nisam dala da vide svjetlo dana, kojih sam se sramila, mislila da ih ne zaslužujem, mislila sam da ja ne vrijedim, da nisam bitna.

 

Svoje potrebe uvijek sam stavljala iza potreba ostalih. Uvijek sam bila na raspolaganju svima i nisam znala reći ne.

Imala sam potrebu da me svi vole. S druge strane bila sam glasna, u centru pažnje i najpametnija. Sve je to bila jedna velika maska iza koje se skrivala jedna nesigurna, tužna druga ja. Tada toga nisam bila svjesna. Sve to bilo je potisnuto u meni.

Emocije koje sam hranila bile su strah, sram i nezadovoljstvo. Što sam više radila na sebi i prihvaćanju sebe, kilogrami su se otopili. Mislila sam da idu sami od sebe. Okolina me je pitala kako sam ja to napravila. Ja sam im odgovarala da sam zadovoljna i sretna. Ja sam promijenila svoj svijet iznutra. Poslušala sam svoje misli, signale svoga tijela. Prihvatila sam izazov promjena koje su me odvele u potpuno meni nepoznatom pravcu.
Bilo me strah, ne mogu reći da ni danas ne osjećam strah. To je onaj dobar strah koji me tjera dalje u smjeru kojim idem.

Danas, težinu održavam već dvije godine. Sada kad imam napad emocionalnog hranjenja, znam ga detektirati. Moje tijelo je poput semafora i pitam se što to točno hranim? Što mi to nedostaje?

Znam koliko je teško biti iskren prema sebi. Prošla sam put ignoriranja, pojašnjavanja, opravdavanja i na kraju prihvaćanja i traženja rješenja. Za mene to je jedino ispravno rješenje. Kada sam ja se nalazila na svom putu nisam znala koliko veliki utjecaj emocije imaju na našu prehranu.

Danas mi je to postao poziv. Podučavam ljude kako da spoznaju, prepoznaju i uvide emocije koje hrane. Kako da shvate za čim žude i što to ubiti hrane.
Velika je razlika između emocionalne i fizičke gladi. Kada naučimo njihove razlike, primijetimo koju glad zapravo hranimo.

EMOCIONALNA GLAD

1. Javlja se naglo – u jednom trenutku nismo gladni u drugom izgladnjeli. Glad se pojavi i pojačava u trenu.
2. Emocionalna glad javlja se u glavi. Započinje u umu i u ustima.
3. Neodgodiva je: Traži da jedemo odmah.
4. Povezana je s uznemirujućom emocijom.
5. Obuhvaća automatsko ili odsutno konzumiranje hrane.
6. Ne slabi ni kad je tijelo sito.
7. Potiče krivnju zbog konzumiranja hrane.

FIZIČKA GLAD

1. Javlja se postepeno.
2. Strpljiva je – možemo pričekati do obroka
3. Javlja se iz tjelesnih potreba – ako je prošlo puno sati od zadnjeg obroka.
4. Svjesno biramo i konzumiramo hranu.
5. Prestaje kad je zadovoljena – kad je zadovoljena potreba za energijom i hranjenjem tijela ona prestaje.
6. Temelji se na konzumiranju hrane kao nužnosti.
7. Nema osjećaja krivnje i stida.

Poveznica hrane i ugode

Još kao mali učimo odnos između hrane i ugode, hrane i nagrade, hrane i ljubavi ili kada je riječ o maloj sasvim maloj djeci hrane i načina smirivanja – da li smo se ikada zapitali kakvu posljedicu je na nama ostavio takav model?

Ja sam bila sasvim mala beba i od kad znam za sebe mama mi je govorila tebe smo trebali buditi da bi te nahranili. Roditelji su iz najbolje namjere budili me i hranili da bi smirili sebe tada, a mene nahranili i ja sam se smirivala pritom.

Taj model me dugo pratio, kada sam bila nervozna jela sam, kada sam bila u stresu jela sam, kada sam osjećala strah jela sam, pod pritiskom sam jela – hrana me smirivala. Dugo mi je trebalo da otkrijem poveznicu to dvoje.

Što vi u stvari hranite kad osjetite potrebu, a da nije stvarna tjelesna glad?

Danas možete naići na puno članaka koje imaju poveznicu hrane i emocije. Ako ste ze zaustavili na njima, možda ste zapravo i na pravom mjestu.

Moja promjena došla je postepeno i trajala je upravo onoliko koliko je potrebno za mene. Ja sam na tom putu bila usamljena. Upravo iz tog razloga, moja želja je da vama  približim koliko je velika poveznica emocija i hrane.

Radim ono što volim, temeljem vlastitog iskustva i strukturom priznatih edukacija  držim trening Misli što jedeš. Što to hraniš? Na kojima ljudi imaju priliku upoznati sebe, svoje potrebe, svoje emocije i shvatiti za sebe što to doista hrane.

Na vama je da se odvažite i krenete.

Seminar ŠTO TO HRANIŠ? MISLI ŠTO JEDEŠ! počinje 17.11.2017 u 18 h

Dubravka.