Mi ljudi da bi preživjeli moramo se hraniti. Sve što konzumiramo može nas izliječiti ili dovesti do bolesti.

Kada spomenemo hranu najčešće nam pada na um ono što jedemo i pijemo. Mi očima, ušima, nosom,jezikom i cijelim svojim tijelom konzumiramo hranu. Hranu konzumiramo i kroz odnose koje njegujemo, knjige koje čitamo i razgovore koje vodimo tijekom dana.

Komunikaciju dijelimo na usmenu i pismenu.

Usmenu komunikaciju dijelimo na:

1. Unutarnji dijalog intrapersonalnu tj. komunikacija sa samim sobom, a to se odnosi na:

-čitanje

-slušanje

-razmišljanje

-zaključivanje.

2. Interpersonalna komunikacija između minimalno dvije osobe.

Komunikacija sa samim sobom je ono što nas zanima.

Osoba s kojom provodima najviše vremena smo mi sami, te je važno da znamo način na koji komuniciramo sami sa sobom. Tako možemo saznati puno o sebi i načinu na koji se motiviramo, načinu na koji se ograničavamo.

Naš unutarnji dijalog početna je stanica u komunikaciji.

Upravo taj naš unutarnji dijalog ili glas koji razgovara s nama može nam biti pomoć u skidanju i dobivanju težine.

Kada imamo višak kilograma nešto od ovoga dole navedenoga nam se mota po mislima, svjesno ili ne. Možda smo to ponekad i izgovorili, postali svjesni toga, a možda još duboko potiskujemo, jer nam je neugodno priznati – sramimo se sami sebe, onoga tko jesmo i tko smo postali.

Neprihvaćanje svoje težine
Nedostatak samopoštovanja
Izražen kritičar  prema drugima i prema sebi
Zadovoljavanje tuđih potreba na prvom mjestu
Potreba za dokazivanjem i iskazivanjem
Ja sam uvijek u pravu – ja sve znam
Neprihvaćanje svojih želja
Nepoštivanje svojih misli i emocija
Ne znam reći -NE

Upravo unutarnja komunikacija i tijek misli koji imamo i kako ona utječe na nas i na naše tijelo, naše ponašanje i djelovanje dovesti će nas do željenih rezultata u skidanju težine.

Balans naših misli i naših želja ono je što ja smatram da je ključno da bi svoju težinu doveli na željeni konfekcijski broj.

Naše misli utječu na emocije. Emocije utječu na ponašanje. Naše navike utječu na naše  ponašanje. Do sada smo stvorili naviku da potiskujemo i hranimo emocije i time smo ignorirali misli koje smo imali.

Hrana nije ono za čim mi žudimo, pogotovo hrana koju unosimo kada zadovoljavamo neke osjećaje koje potiskujemo. Tada unosimo hranu koja ima tako zvane prazne kalorije, hranu iz pekare, čokolade, grickalice. Takvu hranu naše tijelo ne treba.

Naša potreba su osjećaji koji čekaju da budu primijećeni, oslobođeni, da ih prepoznamo. Prepoznavanjem naših misli, primjećivanjem kako mi komuniciramo sami sa sobom, i što je to što mi želimo, što potiskujemo, najbolji je način da oslobodimo svoje želje i svoje osjećaje.

Važno je znati da mi možemo osvijestiti, misli koje imamo i primijetiti potrebu koja je u našem tijelu, a nije ispunjena, ispoštovana. To je ona naša temeljna potreba za čime mi u biti žudimo kao osoba.

Načini da uspostavimo komunikaciju sa samim sobom:

1) Da u danu uzmemo vremena za sebe i usmjerimo pozornost na svoje misli, kada se osjećamo loše, tužno, ili dobijemo potrebu za praznim kalorijama da se zapitamo:

   Što je to što sam ja mislila?
   Što je to za čim žudim?
   Što to ja hranim?

2) Da bi osvijestili svoj tok misli postoji jedna divna vježba koja ide ovako:

Svako jutro uz kavu uzeti papir i na tri stranice ispisivati sve misli koje dođu toga trenutka, bilo kakve da one bile, pa i one kao:

   Što je ovo glupo,
   Dosadno je,
   Jao što ja to radim,
   Glupa sam,
   Kao da mi ima pomoći,
   Kako će mi ovo pomoći.

Tako ćete osvijestiti što mislite, kako komunicirate sami sa sobom, kako se motivirate ili ne motivirate, koje riječi koristite kada pričate sami sa sobom.

Sve u životu možemo promijeniti, poboljšati izmijeniti, potrebno je samo ustrajati i biti strpljiv.

I uživajte pritom. Istražujte sebe i svoje misli.

Lijepi pozdrav

Dubravka.