Šest jednostavnih savjeta kako izbjeći prazničko prejedanje!

Ovih dana oko mene priče o domjencima, kolačima, izlascima, adventu, kuhanom vinu, kobasama. Zbog čega se mi toliko veselimo iću i piću? Kada nam je dosta? Zbog čega ne možemo reći ne, stati na trećem kolaču?

Davanje hrane je jedna od prvih interakcija koje imamo u životu. Događa se između nas i majke. Ono osigurava preživljavanje djeteta koje u potpunosti ovisi o osobama oko sebe da mu daju hranu. Kvaliteta ovog odnosa ima utjecaj na to kako osoba reagira kasnije u životu, i upravo davanje hrane može biti usko povezano s regulacijom emocija do početka do kraja životnog vijeka.

Hrana je jedna od temeljnih ljudskih potreba i ima fiziološki i psihološki učinak na nas.

Prehrambene navike prelaze granicu naših nutritivnih potreba i ublažavanja gladi. Obitelj, prijatelji kulturno nasljeđe oblikuju odabir hrane koju volimo. Nudeći hranu možemo iskazivati ljubav, biti dobar domaćin ili izražavati svoja vjerska uvjerenja.

Od najranije dobi povezujemo hranu s umirenjem i društvenom interakcijom.

Dokazano je kada jedemo smanjujemo osjećaj nemoći, depresije, osjećaja gubitka kontrole. Smanjujemo stres, povećavam osjećaj užitka. Hrana ima sposobnost pojačanja pozitivnog utjecaja pri povezivanju sa situacijama, sadržajima i ljudima.

Sjetim se samo koliko sam voljela pizzu i koliko mi je bila potrebna kad sam osjetila tjeskobu u sebi. Pizza je za mene značila radost. Tako sam je doživljavala jer sam odlazila u pizzeriju kada sam bila prepuna radosti, zabave, ugode. Osjećala sam se sretno. Kada sam osjetila miris i okus pizze sjetila sam se svoga djetinjstva i ponovo bila u emociji koju sam tada osjećala. Tako sam ja liječila svoju tjeskobu. Pizzama.

Praznici, advent, mirisi, ljudi, okusi, sve u nama budi sidra koja imamo iz nekih prijašnjih vremena.

Sidra koja nam aktiviraju osjećaje u nama koje sada želimo probuditi. Naravno mi nismo svjesni toga i krećemo na adventski pohod. Cijeli mjesec hedonističkog uživanja, gdje pod opravdanjem samog prosinca popuštamo sve kočnice.

I prosinac prođe i nađemo se u mjesecu kada se lampice gase. Zagreb je okupan maglom i sivilom. Ljudi je manje na cesti i sve je nekako usporeno, meni tužno. I mi smo tu s par kilograma viška (pa, ipak je bio Božić) i ponovo krećemo i pohod na čarobnu riječ DIJETA.

Nađemo se u začaranom krugu. Zapravo ne postoji idealno vrijeme “za jesti bolje”. Nije to ni sutra, ni ponedjeljak, a ni siječanj.
Život je pomalo lud. RollerCoaster. S onim što imamo ovog trenutka napravimo najbolju stvar za sebe! Upravo ovdje, upravo sada. Ovdje možemo početi.

Zapitajte sebe: Što vi dobijate kada se prejedate sada u prosincu? Što za vas znači to prazničko prejedanje? Što vam ono onemogućuje da dobijete ili osjećate? Kako on rješava problem koji imate? I koji smisao on ima za vas?

Možda je ovo trenutno preizazovno i to je OK. Za sve postoji vrijeme.

Eh, da nam se začarani krug ne bi desio i ove godine, slijedi nekoliko natuknica kako izbjeći blagdansko prejedanje.

1. Nemojte preskakati obroke. Pojedite ručak iako idete na prijem navečer. Tako nećete pregladnjeti i dovesti se u situaciju da se prejedete.

2. Jedite sporije. Kada je švedski stol vama nadohvat ruke, zasigurno čete pojesti više.

3. Uzmite mali tanjur, odaberite što vam izgleda najprivlačnije. Uživajte u vašem odabiru tako da svaki zalogaj prožvačete. Jedite puno povrća.

4. Pijte vodu: znamo zaboraviti to! Naše tijelo većinom je voda.

5. Otpustite kočnice i dozvolite sebi da uživate u hrani tako da ste svjesni što jedete i kojeg okusa je.

6. Duge šetnje okićenim središtima vašeg grada, djelovat će blagotvorno na vaše tijelo i vaš duh.

U siječnju kreće moj program zdravog odnosa prema hrani i svome tijelu (o njemu više drugom prilikom). Izbor uvijek postoji. Sami smo odgovorni za odluke koje donesemo, ili ne donesemo.

Upravo hodanja i šetnje nam fali. Ovo vrijeme je idealno da stvorite novu naviku za sebe, a da ni ne osjetite da nešto morate. Jer kada se mora onda je teško, zar ne?

Uživajte u praznicima, obitelji, druženju i prisjetite se u svemu važan balans. Sreća je u nama (a ne u onome što pojedemo ili popijemo!).

Želim Vam čaroban završetak 2017 godine  i da se u narednoj družimo još više i s novim temama. Imate cijelu novu godinu da je učinite onakvom kakvom želite i da sebi poželite #samonajboljezamene