Utjecaj medija na naš apetit: Biramo li sami hranu koju jedemo?

Vozite se cestom i ugledate plakat s pizzom na kojoj se rasteže sir ili gledate reklamu za sladoled. Kakve se emocije bude u vama. Koje misli imate u tom trenutku i koji okus osjećate u ustima? Koliko puta vas je reklama navela na kupnju nekog prehrambenog proizvoda?Razmišljate li o tome na koji način kupujete hranu i koliko reklame utječu na vas?

Sjećam se kad sam bila mala kako me susjeda posjela i listala časopis i na skoro svakoj reklami rekla mi je vidiš ovo mi treba, tu piše da je dobro za ….
Ma i sama sam ne znam koliko puta kupila proizvod jer sam vidjela na reklami i poželjela ga probati.

Današnje vrijeme u razvijenom svijetu prekomjerna tjelesna težina postala je veći problem od pothranjenosti. Hrana se ne koristi samo da bi zadovoljila glad, već služi i hedonistički kao odgovor na emocionalna stanja, koja osobe najčešće ne prepoznaju. Okrenuti smo vanjskim podražajima i naše unutarnje stanje, rješavamo na način koji nam je dostupan, brz i po našem mjerilu efikasan.

Zabrinutost zbog povećanja stope pretilosti i povezanih zdravstvenih tegoba dovela je do žele da se istraži potencijalno negativan učinak medijskog oglašavanja hrane. Kakav on učinak ima na izbor, unos hrane? Sklonost za hranom i prehrambene navike istraženo je da dolaze od roditeljskog odgoja i televizijskog iskustva. Iz čega zaključujemo da televizija kao najrasprostranjeniji medij direktno utječe na naše prehrambene navike.

Utjecaj medija na naš apetit je velik.

Sjetite se samo reklama koje izgledaju tako primamljivo. Slike u zvukovi u reklamama izgledaju toliko stvarno da gotovo možete osjetiti njezin miris i okus.

Mi potrošači zasuti smo reklama koje nam šalju poruku da hrana može poboljšati naše raspoloženje, povisiti razinu energije, pomoći nam u društvenim odnosima. U mnogim filmovima, serijama vidimo prizore likova koji svoje probleme rješavaju za stolom uz večeru ili ručak. Tugu utapaju u kutiji sladoleda ili grickalicama. Možda podsvjesno mi oponašamo takvo ponašanje.

Hrana se predstavlja kao univerzalni lijek za sve.

Dirnu nas tamo gdje treba u emocije. I mi svjesnim, u većim slučajevima nesvjesnim odabirom hrane pokušavamo osjetiti upravo te emocije, postići to stanje. Bilo da se borimo s kilogramima ili nas jednostavno napadi neutažive žudnje ometaju. Stvaraju negativan osjećaj u nama, o samome sebi.

Kada je hrana u pitanju, vrlo često se cijeni praktičnost nego zdravlje. To zapravo znači da ćemo svjesno radije potrošiti novac na hranu koju je lako pripremiti te koja je u pravilu prepuna masnoća, sve dok je ukusna i lako ju je konzumirati. Upravo takvom vrstom hrane zasipaju nas mediji. Sjetite se kada ste zadnji put vidjeli reklamu koja govori o važnosti voća i povrća u vašoj prehrani, ili koliko je bitan balansirani i ograničeni unos rafiniranih šećera ( krafne , kroasani, keksi, čokolada). Iskreno dok sam ovo pisala jedina “zdrava” reklama koja mi je pala napamet je za kekse od cjelovitog brašna.

Kada razmislite o svojim trenutačnim željama koje imate prema hrani, promislite:

-kojim ste reklamama za hranu danas izloženi.

-utječu li te reklame  na moje odluke o kupovini i konzumiranju hrane ( jaooo na moju nekada utječu)

-kojih se reklama za hranu sjećam iz djetinjstva?

-na koji način da ograničim svoju izloženost reklamama

-je li koja od tih reklama povezana s današnjim žudnjama.

– bi li bilo korisno razgovarati s djecom o tim reklamama.

Svjesna kupovina jedan je od načina da izbjegnemo vrećice pune nečega što nam ne treba, što nam ne koristi i od čega ne dobijmo dodanu vrijednost za naše zdravlje. I kada ugledamo neku reklamu koja nas privuče zapitajmo se: Što to ja hranim? Koji osjećaj stoji iza ove potrebe koja se sada pojavila? Koji mali korak mogu napraviti za sebe upravo sada?

Jaoooo koliko pitanja! Možda ste pomislili. Tako upoznajete sebe, razumijete uzroke vaših žudnji i lakše mijenjate svoja ponašanja.

Nijedno ponašanje nije nastalo preko noći. Nismo ih bili svjesni kada smo ih stvarali ( da jesmo možda ih ne bi stvorili). Ustrajnost i dosljednost je ono što će nas dovesti do novog željenog ponašanja. Samim time i osjećaja koji želimo.

Moj zaključak je, provedite više vremena u prirodi, ugodnim aktivnostima s ljudima do kojih vam je stalo, pročitajte dobru knjigu, uzmite susjedovog psa ako nemate svog i prošećite. Hodanje je naš prirodni antistres program.

Svaka promjena je putovanje i na putovanju dobro je imati suputnika, ako želite moju podršku u vašoj transformaciji slobodno mi se obratite.

Vaša Dubravka.